KNJIŽNICA

U gradu kojemu su brodogradnja i pomorstvo bili dio višestoljetne tradicije i egzistencije stanovništva, osnivanje pomorske škole nametnulo se kao potreba i logičan slijed.  I tako je 1849. godine osnovana Pomorska škola Bakar najstarija strukovna škola u Hrvatskoj i već od tada postoje zabilješke o školskoj knjižnici.  

Škola posjeduje bogat aktivni fond kao i jedinstvenu spomen zbirku od više tisuća jedinica građe među kojima ima i onih koje imaju predispozicije biti zaštićene kao kulturno dobro s obzirom na to da datiraju ranije od 1850. godine. Riječ je o građi na hrvatskom, talijanskom, njemačkom, mađarskom, francuskom i engleskom jeziku, a isto tako ima i primjeraka pisanih goticom.  

Najstariji i najvrijedniji primjerci građe su svakako Rosacciov Put od Venecije do Konstantinopola morem i kopnom iz 1574. godine. Radi se o jedinstvenom djelu znanstvene i  povijesne vrijednosti koji donosi 72 kartografska prikaza. Isto tako ističemo i kartografsko djelo francuskog kartografa Josepha Rouxa iz 1764. godine s prikazom jugozapadnog Sredozemlja. Postoji i određen broj rukopisa od kojih se ističu i stara hrvatska izdanja prije 1900. godine te vrijedni primjerci Izvješća škole od 1882. – 1939. godine koja sadrže jedinstvene podatke o Bakru i Pomorskoj školi.   

Vjerujemo da smo na korak do osnivanja interpretacijsko-edukacijskog centra pomorske baštine, te nam je cilj kroz spoj tradicionalnih medija te suvremene tehnologije i multimedijalnih sadržaja, interpretirati i promovirati pomorsku baštinu koja će biti predstavljena kroz spomeničku zbirku knjiga i periodike, izložene predmete (makete brodova, optičke i orijentacijske sprave…), zemljovide, multimedijalne i digitalne sadržaje. Svijet naše školske knjižnice višestruko je bogat. U njemu se svi dobro osjećaju: učenici, nastavnici, pojedinac, grupa. U ovom se svijetu slobodno diše, opaža, gleda, osjeća.  

Knjižnica je mjesto stvaralačkog učenja i događanja. Svaki je gost škole neizostavno i gost školske knjižnice. Knjiga otvara knjigu. I onaj tko se upusti u pustolovinu čitanja ne posustaje.  

Za J. P. Sartre knjižnice su bile kao hramovi, a „Knjige, to su bile moje ptice i moja gnijezda, moje domaće životinje, moja staje i moja polja, knjižnica bijaše zrcalo u kojem je obuhvaćen svijet, baš kao i svijet ona je bila beskonačno velika, raznolika i nepredvidljiva“.  

Imajte vremena za čitanje, budite dio knjižnice i na kraju  –  čitajte da biste živjeli.